February 15, 2017
ZALJUBLJEN U TRI NARANČE

Veliki ruski skladatelj Sergej Sergejevič Prokofjev napisao je satiričnu operu Zaljubljen u tri naranče kada je imao samo dvadeset osam godina, po narudžbi chicaškoga oper­nog društva, i ona je praizvedena 30. prosinca 1921. godine u kazalištu Auditorium u Chicagu. Libreto se temelji na komediji C. Gozzija i bajci G. Basilea, a Prokofjev ga je sam napisao služeći se Mejerholjdovom obradom izvornika. Slavni ruski redatelj Vsevolod Mejerholjd, fantastičnim je događajima iz bajke o narančama dodao novu dimenziju, sukladnu vlastitoj viziji kazališta koja se temeljila na mnogoznačnostima commedije dell’arte i uličnome kazalištu. Taj predložak i brojne mogućnosti njegove scenske realizacije inspirirali su Prokofjeva da početkom dvadesetih godina 20. stoljeća napiše djelo i glazbu, kakvi do tada nisu postojali u opernoj literaturi. Mnoštvo događaja na pozornici i velik broj slika, inspirirali su ga za skladanje iznimno efektne glazbe, oslobođene bilo kakva sentimentalizma. Već u prologu nastaje svađa oko toga kakvo će djelo biti izvedeno. Svatko želi nešto drugo, i oni zaljubljeni u igru otjeraju s pozornice sve nesložne i predstava, kakva god bila, može započeti. Luda najavljuje djelo pod nazivom Zaljubljen u tri naranče, o Kralju Trefu nesretnomu zbog bolesti princa, kojega od melankolije samo smijeh može izliječiti. Princa je začarala zla vještica Fata Morgana, i zato svi pokušaji liječenja pro­padaju. Nakon mnogih peripetija, smiješnih i tužnih dogodovština, nesretnih i sretnih ljubavnih zapleta, princ je oslobođen prokletstva i može se oženiti za svoju ljubljenu, pa sve završava sretno i veselo. Ova je opera kao jedan od miljokaza modernoga glazbenog stvaralaštva u potpunosti odredila smjer kretanja suvremene glazbe i modernoga poimanja opere. Nastala u ranijoj i najradikalnijoj fazi skladateljeva rada, opera Zaljubljen u tri naranče mijenjala je, razvijala i popularizirala, kao i ostala Prokofjevljeva djela, suvremenu glazbenu i glazbeno­scensku umjetnost. Ta je glazba osvajala svojom iskrenošću, jednostav­nošću, duhovitošću, osobenim stilom i svojstvenim glazbenim jezikom te stekla mnoge obožavatelje diljem svijeta. Uvrštavanje ovoga djela u repertoar zagrebačke Opere, po­slije četrdeset šest godina, nosi svježinu toga drugačijega pristupa glazbeno­scenskoj umjetnosti oblikovanoga po principu totalnoga teatra, u najboljemu smislu te riječi.

Related Link
Back to List
Back to Top